Ljubav u doba mržnje

Knjiga Floriana Illiesa Ljubav u doba mržnje – Umjetnost i strast u predvečerje rata 1929. – 1939. mogla bi biti naslovljena i kao Sloboda u doba neslobode. U vremenskom okviru koji omeđuju Velika depresija i početak Drugog svjetskog rata, u jeskobnom i opasnom desetljeću kada se naslućivala, ali se nije mogla zamisliti predstojeća strava, ljudi su se slobodno i strastveno voljeli, patili i čeznuli. Koji ljudi? Bilo bi uzaludno nabrojiti sve velike pisce, slikare, umjetnike i pontičara (spomenimo samo Goebbelsa i Staljina) čiji ljubavni i seksualni život Illies opisuje u Ljubavi u doba mržnje. Rastrgano razdoblje između dva rata – lude dvadesete i psihotične tridesete godine – bilo je doba velikana, epoha av u doba mržnje nalikuje na zbirku tračeva, ali sočnih, neodoljivih tračeva – trač nije drugo nego primijenjena fenomenologija – koji svjedoče o snazi ljudske seksualnosti, o toksičnoj muževnosti i hrabrosti ženstva, o tiranskim tašo ljubavnim lažima, o nježnosti ljubavi, ali i njezinoj surovosti, srazu dvaju očaja: onog unutarnjeg, individualnog, i vanjskog, po¬litičkog i prijetećeg. Illies dokumentira i tragediju homoseksualaca razdrtih između vlastitih i tuđih predra slobode i neslobode, epske hrabrosti i opravdanog kukavičluka. Kada se okonča zlatno i razuzdano razdoblje Weimarske Republike i kozmopolitskog Berlina, kada nastupi doba mržnje i neslobode, seksualnost prerasta u individualni bunt, bježek slobodna područja, ili biva ubijena – jer seksualnost je život sâm – u nacističkom logoru. Illiesova Ljubav u doba mržnje priča je o ljudima čiji su stvaralački porivi, a stvaralaštvo je tek emanacija seksualnosti, uspijevali svladatitite slabosti, alkohol, drogu, seksualni očaj i, usprkos zastrašujućim okolnostima, ostavili djela bez kojih su nezamislive naša kultura i civilizacija. Pritom su bili i zaljubljeni, ponekad čak i sretno.