Tula

      'Svijet iza prozora okretao se, brujao, raspadao se, oštrio zube i svjetlucao, a ja sam na svome dlanu osjećao Tūline grudi ispod veste – pod tankim nitima kucalo je ptičje srce.'   Tūla je jedan od najvažnijih litavskih romana postsovjetskog razdoblja. Litavci ga nazivaju omiljenom knjigom litavskih studenata, a kritika romanom koji je uveo elemente narativne „spontanosti“ i senzualnosti u suvremenu litavsku prozu. Tūla prati boemski život neimenovanog pripovjedača tijekom posljednjih godina sovjetskog razdoblja. On je naš vodič kroz Užupis, jednu od najsiromašnijih, ali i najuglednijih starih četvrti Vilniusa, njegovo boemsko srce. Pripovjedač tu susreće brojne živopisne likove s obje strane morala. Lutajući kroz stare ulice Vilniusa, on pije, trati vrijeme i sjeća se tjedna koji je proveo sa studenticom umjetnosti Tūlom jer sjećanje je jedina konstanta u životu tog vagabunda i intelektualca koji živi na rubu društva, što uključuje i boravak u institucijama za liječenje od alkoholizma. U samoj jezgri narativa tragična je ljubav pripovjedača i Tūle, ljubav koju on nosi sa sobom, figurativno pa i doslovno, kroz svoje kaotično postojanje. No ujedno, Tūla je oda Vilniusu te kritika i socijalni komentar života i režima u sovjetskom razdoblju Litve u kojem ovaj intelektualac, kao i mnogi drugi u to vrijeme, nije mogao pronaći svoje mjesto. Kunčinasov roman, proza kroz koju progovara pjesnik, od objavljivanja 1993. postao je moderni klasik litavske književnosti.   O autoru: Jurgis Kunčinas (1947. – 2002.), pjesnik, romanopisac, dramski pisac, esejist i prevoditelj, jedan je od najistaknutijih i u svijetu najpoznatijih litavskih književnika od uspostavljanja litavske samostalnosti. Studirao je njemačku filologiju na Sveučilištu u Vilniusu. Nagrađen je mnogim književnim nagradama, a njegov najpoznatiji roman Tūla (1993.) dobitnik je nagrade Udruženja litavskih pisaca za najbolju knjigu. Zbog likova vagabunda koji su česti u njegovim djelima, kritičari ga uspoređuju s Charlesom Bukowskim i bitnicima. Djela su mu prevedena na engleski, ruski, latvijski, švedski, estonski, poljski, bjeloruski i njemački, što ga svrstava u sam vrh najprevođenijih litavskih pisaca. Razni aspekti života na zalazu sovjetske ere, otkrivanje ljepote u banalnosti, romantični i atmosferični opisi gradova (Vilnius, ali i rodni Alytus) i specifičan slatko-gorki humor i ironija prožimaju njegova djela i čine Kunčinasa izdvojenom figurom unutar suvremene litavske literature. I danas, petnaest godina nakon prerane smrti, jedan je od omiljenih pisaca Litavaca.   O prevoditeljici: Mirjana Bračko rođena je 1960. u Ivancu. Diplomirala je ruski i francuski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radila je kao lektorica hrvatskoga jezika na Sveučilištu u Vilniusu (1997. – 2001.); prevodi s litavskog, ruskog i francuskog jezika. Godine 2006. Litavsko društvo književnih prevoditelja dodijelilo joj je nagradu Sv. Jeronim, za prijevode s litavskog jezika i promicanje litavske književnosti. Prijevodi s litavskoga: Vytautas Bubnys: U lepetu goluba (DHK – Ogranak u Rijeci, Rijeka 2004.), Vytautė Žilinskaitė: Što se dogodilo? (DHK – Ogranak u Rijeci, Rijeka 2004.), Mirjana Bračko: Via Baltica – antologija litavske kratke priče (Naklada MD, Zagreb 2004.), Romualdas Neimantas: Tragom sunčeva kamena (Ibis grafika d.o.o., Zagreb 2014.), Giedra Radvilavičiutė: Noćas ću ja spavati do zida (Disput d.o.o., Zagreb 2017.), slikovnice za djecu litavskog književnika i ilustratora Kęstutisa Kasparavičiusa. Kratke priče, kao i stihove litavskih pjesnika, objavljuje u književnom časopisu Forum.